bog zagađenja mora brojne ribe koje završavaju na tanjurima kupaca mogu sadržavati mikroplastiku. Iako su podaci za Hrvatsku preliminarni, prilično je jasno da ovaj globalni problem nije zaobišao ni Hrvatsku.
Nakon što su Britanci otkrili da se u trećini ribe koja je izvučena iz njihovog mora nalazi plastika, Europska komisija istražuje hoće li zemljama članicama preporučiti zabranu pojedinih proizvoda koji se upotrebljavaju u kućanstvu i za koje se tvrdi da zagađuju vode. Naime, brojni proizvodi koji sadržavaju mikrogranule puni su plastike koja završi u morima, a riba je guta kao da su planktoni.
Slično istraživanje nedavno je proveo i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita u suradnji s partnerima. ‘Ispitana je prisutnost mikroplastike u probavnom traktu trlje (Mullus surmuletus), arbuna (Pagellus erythrinus) i srdele (Sardinia pilchardus). Kod svih vrsta su u određenom postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika’, stoji u izvještaju projekta DeFishGear koji je Dnevnik.hr-u ustupio dr. Pero Tutman, predstavnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo na ovom projektu. Kemijskom analizom ustvrdit će se u koliko se slučaja doista radi o mikroplastici.
Mikroplastika nastaje mrvljenjem i raspadanjem plastičnih predmeta, koju ribe mogu zamijeniti za hranu i progutati je. Ona na sebe može adsorbirati teške metale te razne viruse i bakterije iz mora i do u 1000 puta većoj koncentraciji nego je ona u moru, što čini značajan problem dospijevanjem u hranidbeni lanac.Regionalno istraživanje analizira se na Kemijskom institutu u Ljubljani i konačni rezultati još nisu poznati. No, ako analiza potvrdi da je veći dio pronađenih čestica mikroplastika, cijelo naše društvo morat će se daleko ozbiljnije uhvatiti u koštac s tom situacijom i razviti detaljne i konkretne strategije u rješavanju problema.
Naime, kod 30 trlja koji su uzeti za uzorak u 21 želucu pronađene su čestice koje nalikuju na mikroplastiku. Kod 30 arbuna iz uzorka u njih 15 pronađene su slične čestice, te kod 11 od 30 srdela iz uzorka.
Iako istraživanja ne govore o tome kako taj fenomen utječe na ljudski organizam, čišćenjem ribe odstranjujemo i njezin želudac, a time i nakupljenu plastiku.
Dr. Tutman navodi da su dotrajale plastične ribarske mreže velik problem među otpadom u našim vodama. No, plastika ponajviše u morima završi zbog divljih odlagališta, ali i zbog toga što vjetar s odlagališta često otpuše otpad u more. Osim toga, tu je problem prekograničnog otpada kojeg morske struje nanose u naše teritorijalne vode.
‘Odlaganje i zbrinjavanje ribarskih mreža nakon isteka vijeka trajanja, jedan je od velikih problema ribarske industrije. S obzirom na količine, te dugovječnost sintetičkih materijala od kojeg su izrađene, jedna su od glavnih vrsta otpada koja utječe na morski okoliš’, stoji u izvještaju.
Mikroplastika adsorbira teške metale, viruse, bakterije
Konzumacija ribe po članu kućanstva, prema anketi koju je DZS provodio od 2011. do 2014., ispada da osoba u Hrvatskoj godišnje pojede oko sedam kilogram ribe.Dr. Tutman kaže da mikroplastika na sebe može adsorbirati teške metale, razne viruse i bakterije. ‘Otpad u moru predstavlja značajan globalni ekološki problem sa širokim spektrom utjecaja na morski živi svijet; od mogućnosti gutanja do zapetljavanja u napuštene ribarske mreže koje također spadaju u otpad u moru. Više od 80% otpada u moru čine različiti plastični polimeri, odnosno ono što se naziva plastika. Poseban problem predstavlja mikroplastika, koja nastaje mrvljenjem i raspadanjem plastičnih predmeta, koju ribe mogu zamijeniti za hranu i progutati je. Problem mikroplastike je dodatno izražen time što ona na sebe može adsorbirati teške metale, te razne viruse i bakterije iz mora i do u 1000 puta većoj koncentraciji nego je ona u moru, što čini značajan problem dospijevanjem u hranidbeni lanac’, rekao je Tutman.
Također napominje kako su u Hrvatskoj zabilježeni slučajevi gutanja otpada u moru od strane kornjača i morskih sisavaca, a radi se o ribarskim mrežama kao i plastičnim vrećicama koje kornjače mogu zamijeniti za meduze kojima se mogu povremeno hraniti.
Mikroplastika ‘skrivena’ i u kozmetičkim proizvodima
UN-ov program za okoliš tvrdi da 30% sve ribe u sebi ima plastiku koju su progutale iz okoliša, a do 2050. u oceanima bi moglo biti, prema težini, više plastike nego ribe.
Podaci prikupljeni iz istraživanja u britanskim vodama pokazuju da je ondje mnogo plastike došlo iz mikrogranula kozmetičkih proizvoda koji se otpadnim vodama ispuštaju u more. ‘Jednom kad se konzumiraju, mikrogranule koje sadrže plastiku, otpuštaju kemikalije u organizam i mogu izazvati veliku štetu u sustavu hormona‘, piše Daily Mail.
Nicola Hodgins, voditeljica znanstvenog i istraživačkog ureda za očuvanje kitova i dupina (WDC), ističe da svake godine zbog posljedica zagađenja oceana plastikom umire 100.000 morskih sisavaca. Životinje jedu plastiku i procjenjuje se da su tom vrstom zagađenja pogođene 663 morske vrste, prenosi podatke njezina istraživanja Daily Mail.Istraživanja pokazuju da u Mediteranu postoji 892.000 komada mikroplastike po kvadratnom kilometru. Znanstvenici vjeruju da bi za drastično smanjivanje broja kita perajara u Mediteranu tijekom posljednjih 20 godina, krivac mogle biti reproduktivne mane zbog lanca navedenih događaja.
Velika studija provedena na ribama i morskim plodovima izvučenima uz britansku obalu, kako je ranije već rečeno, otkrila je da su dijelovi plastike pronađeni u trećini ribe. Otkriveno je rasprostranjeno zagađenje kod bakalara, skuše, kamenica mikrogranulama koje se koriste u gelovima za tuširanje, pastama za zube i ostalim kozmetičkim proizvodima.
Komadići plastike pronađeni su kod 83% škampa kao i kod tune, cipala, dagnji i kamenica, ulovljenih uz britansku obalu. Vjeruje se da riba koja se hrani planktonima i koja u mnogo slučajeva završi na tanjurima kupaca, također uz planktone guta i zagađeno more.
Mikrogranule su magnet za ostatke pesticida i industrijske kemikalije koje ugrožavaju ljudsko zdravlje. Naravno, ribu ulovljenu u Britanskom moru ne konzumiraju samo tamošnji potrošači. Ministarstvo poljoprivrede upitali smo uvozi li Hrvatska ribu i morske plodove iz Ujedinjenog Kraljevstva. Prema privremenim podacima za razdoblje od siječnja do svibnja 2016., živu ribu iz te zemlje nismo uvozili. Ali zato jesmo svježu i rashlađenu ribu, riblje filete i ostalo riblje meso, ribu upotrebljivu za ljudsku prehranu, sušenu, soljenu, rakove, mekušce i to više od 156.000 kilograma u vrijednosti većoj od milijun i tristo tisuća eura.
Većina ribe koju konzumiramo u Hrvatskoj ipak je iz Jadranskog mora iz kojeg su ribari prošle godine izvukli više od 80 tona ribe i plodova mora. No, sudeći prema preliminarnim podacima projekta DeFishGear, i u ribi iz Jadrana povremeno se može naći mikroplastika.
‘Količina i zastupljenost plastičnog otpada na dnu Jadranskog mora među najvišima je u Europi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora’, u izvještaju projekta DeFishGear citiran je rad*.
U Hrvatskoj ne postoji sustavno prikupljanje morskog otpada
Također navode kako je problematika otpada u moru prepoznata kao jedna od glavnih prijetnji morskim ekosustavima u Mediteranu. Problem je u tome što, stoji u izvještaju, u Hrvatskoj ne postoji sustavno prikupljanje i evidentiranje podataka vezanih za morski otpad, a postojeća međunarodna i nacionalna legislativa u vezi s morskim otpadom u praksi se ne primjenjuje na zadovoljavajućoj razini.
Autori DeFishGeara predlažu tri pilot projekta kako bi se problem donekle sanirao:
– postavljanje sustava za prikupljanje i recikliranje odbačene ribolovne opreme,
– prikupljanje morskog otpada koji se zatekne u koćarskim lovinama (mrežama) i njegovim odlaganjem u pripremljene kontejnere u ribarskim lukama (tzv. “Fishing for litter”), te
– aktivnosti vezane uz pronalazak i prikupljanje izgubljenih i odbačenih ribolovnih alata u moru (tzv. “Ghost nets fishing”) i odlaganjem u odgovarajuće kontejnere na obali.
‘Svaka od navedenih aktivnosti dat će valjan doprinos u obnovi morskog obalnog okoliša, a posebna vrijednost dolazi aktivnim uključivanjem ribarskog sektora. Ova inicijativa ne uključuje samo izravno uklanjanje smeća iz mora nego podiže svijest o toj problematici u ribarskom sektoru, te među građanima i kreatorima zakonodavstva, čime bi se pridonijelo promjeni dosadašnje prakse i kulture. Štoviše, ove aktivnosti mogu pozitivno utjecati na političkoj razini, u cilju provedbe smjernica za integralno upravljanje obalnim zonama’, zaključuje se u izvještaju.
Dr. Tutman kaže da je sa zbrinjavanjem otpada najvažnije početi na kopnu. Treba ga se odložiti na odgovarajući način koji nije štetan za okoliš i što više reciklirati.
Što se pak tiče mikrogranula koje završe u morima iz otpadnih voda, kaže da postoje inicijative na razini Europske unije da kozmetičke kompanije proizvode opterećuju s manje mikroplastike te da na proizvodima jasno označe ukoliko je mikroplastika u njima.
________________
*iz rada Galgani, F., Leaute, J.P., Moguedet, P., Souplet, A., Verin, Y., Carpentier, A., Goraguer, H., Latrouite, D., Andral, B., Cadiou, Y., Mahe, J.C., Poulard, J.C., Nerisson, P., 2000. Litter on the sea floor along European coasts. Marine Pollution Bulletin 40, 516–527.
Source: IOF
